Muzej bh. baštine

Ova zemlja ima šta da vam pokaže, samo je stidljiva u tome. Budi odlučan i sam se uvjeri u njenu besprijekornu ljepotu...

23.11.2007.

Ćuprija prkosa

Bosna i Hercegovina je poznata po tome što je ispresjecana mnogim rijekama, pa je to uticalo da se od davnina grade mostovi kako bi se obale povezivale. Tako su nastali i najljepši mostovi  koji su danas naše najveće blago. Na Drini je izgrađen jedan od naših najmonumentalnijih spomenika, i to u gradu Visegradu, u istočnom dijelo Bosne, danas poznat pod nazivom most Mehmed- paše Sokolovića.

Čuvena na Drini ćuprija, koja je našem Ivi Andriću donijela i Nobelovu nagradu, građena je od 1571.- 1577. godine i to  na mjestu gdje je put povezivao Bosnu sa Carigradom, koji je historičarima poznat kao "Carigradska džada". Graditelj je bio čuveni osmanski graditelj Kodža Mimar Sinan, koji se smatra jednim od najvećih arhitekata svijeta. Gradnju je inicirao Mehmed- paša Sokolović. Potvrda da se radi i o svjetski važnom arhitektonsko- historijskom zdanju došla je i od UNESCO-a. Na sjednici Komiteta za svjetsku baštinu u Novom Zelandu most je upisan na listu zaštićenih spomenika cijelog svijeta.


Most se prostire na devet kamenih stubova, a preko rijeke se pruža jedanaest lučnih otvora, koji mu i daju tako karakterističan i upečatljiv izgled. Uz obalu zadnji otvor se naslanja na ugao mosta i sa njim formira prilaznu rampu koja je bila kapija kojom se odobravao prelaz preko mosta. Širina puta na mostu iznosi šest metara. U rampi su četiri veća lučna otvora o tri manja iznad potoka koji se ulijeva u Drinu. Lukovi su klasično prelomljeni i čine skoro polukrug. Na sredini se nalazi prostor koji je nazvan "kapija- sofa", koja je postala mjesto gdje su se brojni Višegrađani sastajali. Prije je tu bila drvena kula koja je porušena 1886. godine. To je, ustvari, bila stražarnica na kojoj su se nalazili manji topovi koji su čuvali most od neprijatelja. Uočljiva su još i dva natpisa ili tariha koji su bili uklesani u kamen, a predstavljaju stihove sa godinama (971.- /1571., a na drugom 985./ 1577.).

Zapis na staroj ćupriji na Drini u Višegradu iz 1577. godine, koji su mnogi vidjeli a ne znaju šta u prevodu sa arapskog jezika znači, kaže slijedeće: "Preuzvišeni dobrotvor Mehmed paša, koji je trojici vladara odano bio veliki vezir, učini najveću divnu zadužbinu, neka mu je Bog u dobro upise. U čistoj nakani sagradi svojim milosnim pogledom golem most preko rijeke Drine. Izrada mu je bila tako lijepa, da onaj ko ga vidi, misli da je jedno zrno bisera u vodi, a nebeski svod da mu je školjka!"

Ćuprija je tokom svog postojanja nekoliko puta popravljana, a pamti se da je pri povlačenju Austrijanaca 1914.razoreno jedno okno, a slijedeće godine srpska vojska je razorila još jedno okno. 1939. godine sva ta šteta je popravljena. I Njemci su 1943. ostavili traga srušivši jedan manji dio. Najgora poplava most je zadesila 1896, ali je on i to prkosno podnio.

Danas, ovaj simbol istrajnosti i prkosa, moli da mu se ukaže barem prva pomoć, jer ako želimo da ga imaju i mnoge naredne generacije, neophodna mu je obnova. Nismo smjeli sebi dopustiti da bude postavljen i na listu najugroženijih spomenika svjetske baštine, a tu ga je postavila organizacija Fond svjetskih spomenika ("World Monuments Fund"). 


Pored prioritetne obnove, most bi trebao da bude savršen magnet za turiste, ali je slabo promovisan, pa malo ko dolazi da ga posjeti. Sa pravilnim xafsingom, uz predivnu zelenu ljepoticu, rijeku Drinu, mogao bi postati pravi dragulj, koji bi plijenio uzdahe mnogih ljubitelja historijske baštine. Sve ovo bi donijelo i novu atmosferu u sam grad, jer mnogi danas znaju reći kako je Višegrad danas mrtav grad... 


13.11.2006.

Magribija- šejh, mahala, džamija ...

  Mnoge Sarajlije sa čuđenjem reaguju kada čuju za ime Magribija. Ti isti ljudi su, vjerovatno, bezbroj puta prošli kroz malu sarajevsku mahalu koja nosi to ime. Na Marijin dvoru u centru grada stidljivo je uokvirena Unitikovim tornjevima, ŽGP neboderom, austrougarskim zgradama, Državnom bolnicom, te prostorom koji je sada park sa parkingom, a prije je tu bila Hasthana. Na malom prostoru nalazi se historijski šarolik enterijer, po čemu je naš grad i poznat. Sve je to prelijepo i vješto ukomponovano, a ako tu još spomenemo i katoličku Crkvu Svetog Josipa koja se nalazi u blizini, onda smo dobili i sliku multietničkog Sarajeva...

Svaka mahala koja je nastala u osmanskom periodu, dobila je i svoju lokalnu džamiju. Tako je i u mahali Magribija izgrađena istoimena džamija. Kada je nastala, taj dio je bio zapadna periferija grada. Prema predanju, šejh Magribija je došao u Sarajevo sa Isa-begom, osnivačem grada, i u njemu podigao džamiju. Prema nekim izvorima prvobitna Magribija je podignuta u vrijeme osnivanja Sarajeva u blizini današnje džamije, ali je izgorjela 1459. god. U današnjem obliku mogla je nastati između 1538-1565. god., kada se prvi put pominje u starim dokumentima. Ponovno je gorjela 1697. god. i tada su sačuvani samo zidovi i kamena munara. Današnji izgled džamije i sve bojene dekoracije potječu iz 1766. godine. O šejh Magribiji se ne zna gotovo ništa, osim što se može zaključiti iz samog imena, tj. da je bio član derviškog reda i da je porijeklom iz Magriba (to je bilo ime za islamske zemlje sjeverne Afrike: Tunis, Alžir i Maroko).

Poznati engleski učenjak sir Thomas W. Arnold je 1929. godine posjetio Sarajevo i tada ga je naročito impresionirala Magribija džamija. On se zainteresirao za drvene stupove sa kamenim bazama i kapitelima na sofama, za konstrukciju šišeta kao i prekrasne šare u bojama na drvenariji u unutrašnjosti ove džamije. Tom prilikom je izjavio da je nešto slično vidio samo po džamijama u Delhiju u Indiji, inače više nigdje na svijetu (prepis iz članka «Večernja pošta»). Osim ovih karakteristika, koje se uočavaju jer su jedinstvene, ali i neobične u ovom dijelu svijeta, tu je naravno i nezaobilazna kamena munara, koja se ponosno uzdiže u nebo i dostiže visinu od 32 metra. A tu je i trijem koji je opasan drvenom ogradom i sa stupovima joj daje drevni izgled. Sarajevske islamske bogomolje su poznate i po svojim haremima, ali ovdje nema harema, već samo ograđena zelena površina sa njene zapadne strane. Ulaz je na sjeverozapadnoj strani iz Magribije ulice. Objekat džamije zauzima površinu 158 m2  a džamijsko dvorište 223 m2. Sa svih strana na zidovima se nalazi ukupno 17 prozora.

Džamija je u zadnjem ratu pretrpjela velika oštećenja. Pored toga što joj je zapaljen krov, razorena je i munara. Mnogo vremena je trebalo proći da bi se ona adekvatno adaptirala. Vodila se velika pažnja da bi se zadržala njena autentičnost. Obnovljeno je skoro sve, a u ljepotu ove, mnogi će reći, najstarije džamije u gradu, možete se i sami uvjeriti. 

 

29.09.2006.

Podzemna misterija zvana Vjetrenica

  Naša zemlja je očito prepuna veoma reprezentativnih objekata koji su u našim krajevima nastali vrijednim radom  ljudskih ruku. Preci su nam ostavili mnogo toga što su godinama, pa i decenijama, gradili i ulagali puno truda u sve to. Međutim, nije samo naša baština ono što je stvoreno vještačkim putem, već postoje i ostavštine koje je formirala i isklesala sama priroda. Ovakve stvari se nikako ne smiju zanemariti, a svojom grandioznošću, zanimljivošću, ljepotom i misterijom nimalo ne zaostaju za objektima koje je stvorio čovjek. Priroda nam ih je stvorila, a mi se moramo sami potruditi da one ostanu i za naredne generacije. Na ovom blogu, kao što je već i rečeno, dosta će se prostora izdvojiti i za ovakve, možemo reći, prirodne spomenike.

Pečina Vjetrenica, nadaleko je poznata u svim speleološkim krugovima. Ustvari, ona je zaštićeni spomenik od 1950. godine. Nalazi se tristo metara istočno od Zavale, a to je zapadni rub Popova polja u općini Ravno. Svoje ime dobila je po vjetru koji u njoj puše i koji je jako hladan, a mnogi su ga uspoređivali sa burom. Dakle, nalazi se u u dubokom razvijenom kršu donjeg toka Trebišnjice. U njoj se zatiče najbogatiji podzemni rezervat podzemne faune na svijetu.

Ova naša ljepotica ima savršeno dobru web prezentaciju, pa smo ovaj put odlučili da neke stvari prenesemo sa tog web site-a, a sve u cilju još većeg promovisanja ove prirodne atrakcije. 


 Osobna karta Vjetrenice:

  • Ukupna dužina otkrivenih kanala: oko 6.230 metara
  • Speleološke posebnosti:
    • prostrani hodnici i dvorane,
    • brojne nakupine siga,
    • brojna jezera,
    • nekoliko vodopada,
    • više stalnih potoka i na desetke manjih periodičnih tokova koji teku raznim smjerovima,
    • brojna stana i povremena jezera; najduže je Veliko jezero, dugo oko 180 m
    • pojava snažnog vjetra na ulazu kao i osjetno strujanje zraka na nekoliko mjesta u unutrašnjosti,
    • davna urušavanja stropova divovskih razmjera…
  • Zoološke osobitosti:
    iznimno bogat špiljski svijet: više od sto različit vrsta zabilježeno je u Vjetrenici, od čega je 87 troglobionata, a 35 njih je prvi put pronađeno i opisano u Vjetrenici (locus typicus). Veliki broj uskih endema i stenoendema. Prema tim podacima, Vjetrenica je prva u svijetu po bioraznolikosti.
  • Unutrašnja temperatura:  oko 11,4 0C
  • Znanstvena povijest:  
  • Prvo navođenje: Plinije Stariji: "Historia naturalis", 77. godina naše ere
  • Najveća otkrića: Karel Absolon 1912, 1913. i 1914.
  • Znanstveno opisao: Mihajlo Radovanović (Beograd 1929).
  • Kasnija istraživanja: projekt uređenja Vjetrenice "Energoinvesta" i Speleološkog društva "Bosansko-hercegovački krš", Sarajevo 1958.-61.
    Nova istraživanja poduzeta su 2002. u okviru kojih je izrađena nova topografska karta (SO SPD Velebit iz Zagreba i drugi), a od 2004. cjelovita istraživanja faune i staništa (Hrvatsko biospeleološko društvo iz Zagreba i drugi).


Vjetar:

  Pojava snažnog "vjetra" na ulazu fascinantno je obilježje Vjetrenice. Strogo uzevši, ne radi se vjetru nego o fizikalnoj pojava strujanja zraka, kojom se nastoje izjednačiti stalna unutarnja i promjenjiva vanjska temperatura zraka. Na topografskoj površini iznad Vjeternice nalaze se duboke pukotine kroz koje ljeti ulazi topli zrak, hladi se i izlazi na glavni ulaz špilje. Do sada nije duže mjerena brzina vjetra, ali povremena mjerenja govore da se radi o brzini do 10 m/s, premda postoji zapisano da je dostizao i 13 m/s. Zimi, kad se vanjska temperatura znatno spusti ispod unutarnje, vjetar obrne smjer. U prijelaznom razdoblju vjetar nekoliko puta zna mijenjati smjer, jer primjerice ujutro je vanjska temperatura manje a po danu veća od unutarnje. Međutim, zna se desiti da je istodobno potopljen Glavni kanal u Sifonu, nakon čega se prekida cirkulacija zraka.

Paleontologija:

  Vjetrenica je nalazište ostataka kostiju devet životinja, među kojima je više paleolitskih: dva leoparda, tri medvjeda, jednog nepoznatog glodavca, dva šišmiša i jedne nepoznate mačke. Njihove kosti pronađene su većinom u vlažnim naslagama gline u završnom dijelu Vjetrenice. Glina je ondje pomiješana s velikim komadima kamenih blokova koji su se urušili sa stropa. Najvažniji je kostur leoparda (Panthera pardus) kojeg su 1968. pronašli članovi Speleološkog kluba Južnog Welsa (SWCC), a opisao ga je Mirko Malez. Malez napominje da su kosti leoparda otkrivene na brojnim mjestima u Europi, ali da su vrlo rijetki nalazi cjelovitih kostura. Godine 2002. speleolozi su otkrili još jedan cjelovit kostur neidentificirane mačke.

Stećci:
  Dva plitka reljefna crteža, koji prikazuju motive lova i viteškog turnira, nalaze se u stijeni na desnoj strani ulaza u Vjetrenicu. Prema literaturi, radi se o ne tako čestoj izvedbi stećka, nadgrobnog spomenika tipičnog za srednjovjekovnu Bosnu. Grobište se nalazilo na ulazu u Vjetrenicu. Kasnijim uređivanjem prostora ispred špilje, dijelovi spomenika su raskopani i uništeni. Srednjovjekovni grob nastao je na mjestu nekog prahistorijskog obitavališta.

Ljetnikovac:

  Lijevo od ulaza u špilju nalaze se ostaci ostataka ljetnikovca na kojeg upućuje srednjovjekovna građa. Tvrdi se da je nepoznati srednjovjekovni plemić ondje napravio ladanjsku kuću koju je rashlađivao vjetrom iz špilje. Etnolozi ne znaju ništa o tome, čak ni o sličnom izumu u svjetskim razmjerima. Ako je tako, to je prvi narodni patent prirodne klimatizacije stana u povijesti.

Mitologija:

  Nematerijalna kultura Vjetrenice izuzetno je bogata, ali je slabo istražena. Vjetrenica je bila sjedište mitološkog života cijelog kraja u vremenu dok je mitologija bila najvažnija duhovna snaga, pa i mnogo kasnije. I danas su ostali tragovi o nizu ključnih simbola, poput špilje, blizanaca, vila, vjetra, bubnjeva, žrvnja, itd. Vjetrenica kao i svako sveto mjesto zadovoljava drevnu potrebu za pretkazivanjem budućnosti: u Vilinskom guvnu bubanj će reći hoće li dogodine biti rata ili neće.


Turistička staza:

  Prve tvrdnje o uređenju špilje odnose se na prilagođavanje ulaza Vjetrenice, čiji je otvor bio toliko malen da se jedva moglo kroz njega ući. To se događalo krajem 19. stoljeća "po zavalskom igumanu". Početkom 20. stoljeća postavljena su rešetkasta vrata od lijevanog željeza na njezin ulaz, što je svakako povezano s izgradnjom željezničke pruge Gabela – Gruž (Čapljina – Dubrovnik). Ona je prošla neposredno ispred špilje 1900. godine.

Između dva svjetska rata zavalski etnolog Ljubo Mićević uredio je pješačku stazu do Velikog jezera. To je uključivalo nabijanje kamene podloge u glinene površine, poravnavanje nogostupa kroz kameno kršje i zasipanje šljunkom dijelova špilje s kalcitnim kamenicama preko kojih je vodila staza. Izgrađeno je kameno stepenište u Glavnom kanalu oko 190 metara od ulaza i komplicirane betonsko-kamene spiralne stepenice u Donju Vjetrenicu.

Suvremeno uređenje Vjetrenice započinje 1958. godine pod vodstvom Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Bosne i Hercegovine. Rad na stazi najvećim se dijelom naslanjao na Mićevićev projekt. Dijelom je izmaknuta staza kako bi se izabrao najpovoljniji put za turiste, dok je na nekoliko niskih prolaza spuštena ili je iznad nje povišen strop, te je produžena uz prekide do Cvijićeve dvorane.

U nekoliko faza elektrificirana je i osvijetljena Vjetrenica do Malog jezera (1045 m), najprije s petnaest reflektora po 1000 wata, a potom i rasvjetnim tijelima slabije snage između reflektora. Osvjetljavanje je trajalo osam mjeseci.

U bivšoj crkvenom konaku uređen je motel s osam dvokrevetnih soba, kuhinjom i blagovaonicom. Dana 26. travnja 1964. službeno je otvorena Vjetrenica za turiste; uvedena je stalna vodička služba.
 
Ovo je samo jedan mali dio sadržaja koji smo izdvojili za vas sa zvanične web stranice. Da bi ste saznali i vidjeli mnogo više posjetite www.vjetrenica.com

Ako ste u mogućnosti posjetite Vjetrenicu, a moguća je najava na telefon.

Prezentaciju smo obavili zahvaljujući pomenutom web site-u, koji je veoma kvalitetan, a obećavamo vam da ćemo naše utiske objaviti čim posjetimo ovaj lokalitet.

 

U oktobru 2004. Državna komisija BiH za saradnju sa UNESCO-om prijavila je spilju Vjetrenicu za UNESCO-ov popis Svjetske zaštićene baštine. Nadamo se da ćemo uz još malo ulaganja i obnove, koju zahtijeva ova organizacija, dobiti još jedan spomenik o kojem će se brinuti UNESCO. 

31.08.2006.

Gradačaćki bastion koji prkosi vremenu i prostoru...


Ako ste ljubitelj misterioznih utvrđenja, koja su nastala u dalekoj prošlosti ili ako želite da se upoznate sa najsvjetlijom bosanskom historijom, onda je najbolja solucija da se uputite na sjeveroistok BiH, da posjetite Gradačac. Grad se nalazi na obroncima Majevice i predstavlja raskrsče puteva za Šamc, Tuzlu, Brčko. Dakle, njegov geografski položaj strateški je bio izuzetno važan, pa je to uticalo da se baš na tom mjestu podigne komandna i vojna građevina kojom se može lako kontrolisati bilo koji putnik ili u najgorem slučaju neka vojska.
Sa ovih obronaka, pruža se izuzetan pogled na na cijelu Posavinu.

Prema historijskim podacima tvrđava je dobila izgled, kakav danas zatičemo, između 1765. i 1824. godine. Za vrijeme austrougarske uprave unutar bedema su sagrađena dva objekta prvobitne civilne namjene, zgrada suda i gruntovnica.
Nalazi se na terenu koji sa svih strana pada prema sjevernoj kapi-kuli, gdje je teren najniži i tu se ujedno nalazi veza tvrđave sa centralnim dijelom civilnog naselja - čaršijom. Tvrđava ima dvije cjeline: Donji grad i unutar njega Gornji grad. Cijeli kompleks je opasan bedemima koji zatvaraju površinu od 35 ari, 91 m2. Karakteristično je da su pojedini dijelovi bedema i kule cijelog kompleksa građeni mnogo pažljivije klesanim kamenom nego mnogi drugi gradovi istog doba u Bosni. Prostor Starog grada ima oblik nepravilnog četverougaonika sa dužinom stranice od oko 180 – 200 m. U sjeverozapadnom dijelu tog prostora, izdvaja se akropola - Gornji grad, koji je ustvari tvrđava u tvrđavi. Linija bedema koji okružuju cijeli grad je izlomljena, a na jugoistočnom, jugozapadnom i sjeverozapadnom uglu se nazire linija osmougaonih bastiona, koji su sada zatrpani ili od kojih su samo ostali podzidovi. Unutar Donjeg grada su ostaci još jednog bastiona. U grad se ulazi kroz tri kapi-kule: iz čaršije kroz sjevernu glavnu kapi-kulu, zatim kroz južnu i zapadnu. Kapi-kule su skoro četverougaone osnove i imaju krovove na četiri vode pokrivene šindrom. Građene su klesanim kamenom.
Zapadni zid je jednostavno riješen, bez ukrasa i puškarnica. U unutrašnjosti kule se primjećuje da su zidovi do visine vrha luka brižljivo građeni, sa ujednačeno dimenzioniranim i klesanim blokovima, dok je gornji dio do krova građen nešto sitnijim i nemarnije slaganim kamenjem.


Gornji grad (glavni dio utvrđenja - akropola), sa kulom Husein-kapetana nalazi se na najvišoj tački brijega, na sjevernoj strani tvrđavskog kompleksa. Leži na terasi koja ga okružuje sa južne i istočne strane. Sa sjeverne strane Gornjeg grada su vanjski bedemi koji pripadaju cijelom kompleksu. Gornji grad sa platformom (spomenutom terasom) zauzima površinu od oko 6 ari, a sama tvrđava na Gornjem gradu se prostire na površini od oko 3 ara.
Osnova tvrđave na Gornjem gradu je u obliku četverougaonika, prilagođena terenu. Na uglovima sjevernog bedema su tabije, a južnog velike kule. Duž zapadnog, ulaznog zida su kazamati koji se nalaze u podrumu južne kule (mali kazamat) i veliki kazamat, uz bedem od ulaza u tvrđavu, nasuprot malog kazamata.
Kula se sastoji iz dva dijela: glavnog objekta sa tri etaže i tornja koji zadire sa istočne strane i nadvisuje je sa još tri etaže.

Sahat-kulu je 1824. godine podigao Husein-kapetan Gradaščević, što potvrđuje ploča uzidana u objekat. U natpisu stoji: "Osnivač objekta je Husein-kapetan, sin Osman-kapetanov, kapetan gradačačke tvrđave. Godina 1240." (1824). Predstavlja najmlađi objekat ove vrste koji je podignut u osmanskom periodu u BiH . Sat je nakon 1878. godine kupljen u Beču. Novi sat je postavljen 1923. godine. Prestao je raditi u II svjetskom ratu, kada je sahat-kula korištena kao benzinsko skladište. Njena ukupna visina iznosi 22,0 m. Objekat ima prizemlje i pet spratova. Na južnoj strani su ulazna vrata. Od prizemlja do zadnjeg sprata vodi drveno stepenište sa 90 stepenica. Na četvrtoj etaži je po jedan prozorski otvor sa polukružnim završetkom, dimenzija, a na petoj etaži su četiri pravouugaona prozorska otvora. Svjetlost je u unutrašnjost objekta dovedena i pomoću uskih otvora koji se šire prema unutrašnjosti, a koji su raspoređeni od podnožja do vrha objekta.

Nekih 40–50 metara izvan gradskih zidina se nalazi Huseinov najveći arhitektualni doprinos: Husejnija džamija. Izgrađena u 1826., sadrži oktagonalnu kupolu i izrazito visoku munaru (25 metara). Tri manje oktagonalne kupole se nalaze iznad verande. Islamske dekoracije se mogu vidjeti na vratima, zidu kao i interijeru. Cijeli kompleks je opasan malim kamenim zidom i kapijom.

Cijeli grad je skoro neistražen. Mnoge tajne kriju se pod zemljom kao što su: postojanje srednjovjekovnog grada, razni podzemni hodnici i kazamati (u jugozapadnom uglu grada) građeni u osmansko doba. Na nadzemnim dijelovima trđave vidljivi su lukovi kazamata i podzemnih prolaza, ali ne i pripadajući im vertikalni dijelovi ulaza u te prostorije. Očito je da je tokom vremena bilo nasipanja terena, naročito unutar Gornjeg grada. Historijat gradnje cjelokupnog utvrđenja je nepotpun.
Kula Husein-kapetana Gradaščevića je restaurirana i prilagođena savremenim ugostiteljskim potrebama.

04.08.2006.

Crkva Svetog Josipa na Marijin Dvoru (Sarajevo)

Sarajevsko naselje Marijin Dvor, koje se nalazi u centru grada, svojom ljepotom i gracioznošću krasi i Crkva Sv. Josipa. Izgrađena je pred sami Drugi svjetski rat, sad već daleke 1940. godine. Građenje je započeo, 1936 godine, nadbiskup Šarić koji je na tom prostoru osnovao i Župu sv. Josipa za dio grada pod imenom Marijin Dvor. Ova sakralna crkva izgrađena je u neoromaničkom stilu, a projekotovao ju je i izgradio arhitekta Karlo Paržika. Ovaj istaknuti graditelj autor je mnogih historijski važnih građevina u Sarajevu.
Crkva je jako vješto ukomponovana u okolni ambijent. Kameni zidovi su podizani od bijelog hercegovačkog kamena a karekteriše je razigranost mase i volumena, što u konačnici ovom dijelu grada daje jednu zaista urbanu sliku.

Crkva posjeduje dvije lađe, dvije sakristije i dva oratorija. Glavni mermerni oltar je dar pape Pija XII. Slike sv. Petra i sv. Andrije, te muzej župe u kripti (osnovane od prvog župnika Ladislava Gagulića), kao i bogati vitraži ukazuju na kulturni značaj ovog objekta za cijelo područje. Uz crkvu, nadbiskup Šarić je izgradio i zgrade za nadbiskupsku kuriju i vrhbosanski kaptol imajući namjeru da crkvu učini katedralnom. No nakon nacionalizacije, to se nije ostvarilo.
Polovina vitražnih prozora koji su teško oštećeni za vrijeme Drugog svjetskog rata u bivšoj Jugoslaviji originalno su izrađeni prije dvadeset i pet godina, a druga polovina je nastala početkom 19-tog vijeka od strane nepoznatog autora.


Noviji postovi | Stariji postovi

Muzej bh. baštine
<< 06/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930

MOJI LINKOVI

OBAVEZNO POGLEDAJ !!!



Free shoutbox @ ShoutMix






Da li bh bastina treba vecu brigu drzave???
Dovoljno se brine o njoj!!!
Pod hitno joj treba jos veca zastita!!!
  
pollcode.com free polls




MOJI FAVORITI
blob
Public Relations (Паблик рилејшнc�)
Nikad ne reci dvaput
ПРОПУХ
Administratorov blog
Moje karikature
Vikicev Specijalac o Ponorima Rata
No 1 to be found
HTML TUTOR ZA BLOG
Liga sarajevskih mahalaca LSM - sezona II
GOOGLE
Bosanski jezik
Ibiza_Hippie
Izmjena HTML koda
politicarka
fotografije varaju vrijeme
Foto-Blog
više...

BROJAČ POSJETA
32431

Powered by Blogger.ba